Državni praznik, Dan primirja u Prvom svetskom ratu obeležava se 11. novembra. Poštujući domaće običaje i tradiciju, Republika Srbija, na novi, vidljiviji, upečatljiviji i masovniji način obeležava ovaj državni praznik. Naime, na osnovu preporuke Vlade, u nedelji uoči dana Primirja, državni funkcioneri i zaposleni u državnoj upravi, učenici, studenti, sportisti kao i javne i medijske ličnosti na reverima i drugim prikladnim mestima, nose odgovarajući simbol, amblem „Natalijinu Ramondu“.
Ovaj simbol Dana primirja u formi metalne značke sastoji se od motiva odlikovanja Albanske spomenice s početka 20. veka-zeleno-crne trake koja okružuje stilizovani prikaz ljubičastog cveta-ramonde. Amblem se nosi kontinuirano u periodu od 4. do 11. novembra, ali i tokom obeležavanja svih značajnih datuma iz perioda Prvog svetskog rata, navode u Sektoru za boračko-invalidsku zaštitu Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.
Natalijina ramonda je cvet koji se nosi kao zvanični simbol pobede, stradanja i iskušenja kroz koje je prošao srpski narod tokom i posle Prvog svetskog rata i vaskrsnuća Srbije. Natalijina ramonda, poznata kao „cvet feniks“, postala je simbol srpskog stradanja u albanskoj golgoti tokom Prvog svetskog rata budući da ima osobinu da se, kada nastupi sušni period, pritaji i osuši, da bi ponovnim dolaskom kiše „vaskrsnula“ i ponovo ozelenela. U pitanju je biljka koja raste u istočnoj Srbiji na Staroj planini, ali i na planini Nidže, čiji je najviši vrh Kajmakčalan.
Natalijinu ramondu 1882. godine je u Jelašničkoj klisuri, nadomak Niša, otkrio poznati srpski lekar i botaničar, dr. Sava Petrović, dvorski lekar Kralja Milana Obrenovića. Iako je, prvenstveno, želeo da novootkrivenoj vrsti da ime niška ramonda, odlučuje da u čast Kraljice Natalije vrsti da ime Natalijina ramonda.
Natalijina ramonda se nalazi na spisku retkih, ugroženih i endemičnih biljaka Evrope, a u Srbiji je zaštićena zakonom kao prirodna retkost.